fix bar
fix bar
fix bar
fix bar
fix bar
fix bar

Korneo BLOG

Članci u kategoriji "roditelji"

Korneo blog - RODITELJ U ODGOJNOM I TERAPIJSKOM PROCESU
23 sij 2020

RODITELJ U ODGOJNOM I TERAPIJSKOM PROCESU

U procesu dobivanja dijagnoze i suočavanju s rehabilitacijskim procesom kao roditelj često prolazite kroz mnoga pitanja i osjećaj nemoći, suočavate se s nerazumijevanjem okoline i sustava. Fokus s prirodnog roditeljstva prebacuje se na bavljenje s neočekivanim i nepoznatim izazovima. Često se javlja osjećaj krivnje, osjećaj da niste dovoljno dobar roditelj, da ne znate dovoljno, da niste ''dovoljno'' stručni, da ne uspijevate pronaći adekvatnu pomoć za svoje dijete, i slično. Jedan od faktora koji utječe na taj stresan proces je okolina, budući da živimo u svijetu koji nas želi ukalupiti, želi prilagoditi masu svojim nametnutim uvjerenjima i ne priznaje različitosti u dovoljnoj mjeri. Današnje društvo djecu koja nisu unutar normi naziva ''drugačijima'' ali s negativnom konotacijom. Profesori u školama djecu zovu drugačijima a ne nude mogućnosti niti uvjete da se pozitivno razvija dječja individualnost. Što zapravo znači biti ''drugačiji''? Zašto mnogi roditelji teško prihvaćaju činjenicu da imaju dijete koje je drugačije? Pozadina nije unutar djetetove teškoće i različitosti, nego unutar roditeljskih vlastitih strahova i negativnih uvjerenja o budućnosti, uvjetovanih uvjerenjima koje su dobili u vlastitom odrastanju, prije svega o samima sebi i vlastitim očekivanjima. Pitanje na koje se treba vratiti jest ''Kakav roditelj trebam i želim biti svome djetetu bez obzira na okolnosti?'' i ''Što će mi pomoći da to postignem?''. Važno saznanje jest da Vi već jeste taj roditelj koji želite i trebate biti, Vaš zadatak je vratiti fokus na sebe i maknuti ga s ''problema''.

Preuzmite odgovornost

Prvi korak je preuzimanje vlastite odgovornosti za sebe kao pojedinca i sebe kao roditelja. Jedino preuzimanje Vaše odgovornosti za sebe i svoj život može pomoći Vašem djetetu. Definicija roditeljstva je mentorstvo, pripremiti djecu da Vas ne trebaju da bi se osjećali dovoljno vrijedni i uspješni, dati im krila i naučiti ih da žive onoliko koliko se žele ostvariti sa svim svojim mogućnostima, kao autentične osobe. Osviješten roditelj svjestan je vlastitih ''programa'' i procesa koji su ga formirali u ono što je on danas, i može jasno razlučiti koji od tih naučenih ''programa'' su mu služili za vlastiti boljitak, s ciljem da nepoželjne programe ne prenosi dalje na vlastitu djecu. Da bi roditelj mogao biti osviješten potrebna je edukacija i informiranje, koji su danas dovoljno dostupni svakome tko to želi i odredi kao vlastiti prioritet. Ne možemo odgajati djecu na način na koji smo mi odgajani jer su nas naši roditelji odgajali za svijet koji više kao takav ne postoji, a naročito ne ako naučimo da je svako dijete individua za sebe, sa svim svojim osobinama i karakteristikama. Roditeljstvo i odgoj su ''teški'' kada nedostaje edukacije, kada se odgovornost prebacuje na druge, i kada se zbog vlastitih strahova fokus prebacuje na negativne aspekte situacije. Dokle god je fokus na neadekvatnom sustavu, lošoj okolini, vlastitom stresu i brigama o budućnosti, Vi kao roditelj niste u sadašnjem trenutku niti se možete posvetiti djetetovoj potrebi koju ono upravo sad u ovom trenutku jedino i može imati. Često se roditelj poistovjeti s djetetom, odnosno s ulogom roditelja djeteta s teškoćom, i zaboravi na to tko su oni bez te uloge. Tako oslabljuju svi prirodni resursi i mudrost koja je put do uspješnog roditeljstva, jer roditelj ne može odvojiti vlastite potrebe za tom ulogom od stvarnih potreba djeteta, koje su još i promjenjive. Odgovoran roditelj preuzet će vlastitu odgovornost i pobrinuti se primarno za rad na sebi, na svojim kompetencijama i vlastitom zadovoljstvu u životu, kako bi svojim primjerom mogao poticati svoje dijete. Izvrstan životni primjer je stavljanje maske za kisik u avionu: u slučaju nužde prvo morate staviti masku sebi, a onda pomoći djetetu.

Probleme pretvorite u izazove

Druga jednako važna stvar jest promjena pogleda na teškoću, promjena nazivanja nečega ''problemom'' što samo po sebi daje negativnu konotaciju, umjesto toga birajmo riječ ''izazov'' i shvatimo to kao jedinstvenu priliku za rast. Takva promjena fokusa na situaciju dovodi i do promjene pogleda na dijete kao na njegovu vlastitu najbolju verziju u ovom trenutku. Tada svjesno promatramo gdje je ono trenutno s vlastitim sposobnostima, a ne u usporedbi s drugima. Najteži put do pozitivnog ishoda je put uspoređivanja i stalnog dostizanja drugih, budući da je svako dijete individua za sebe. Svako dijete ima svoj proces, i dokle god se slijede razvojne linije s ciljem savladavanja svake od njih u individualnom vremenu, dijete ima priliku dostići svoj vlastiti maksimum unutar vremena prilagođenog njemu.

Izbalansirajte odgojne postupke i svoja očekivanja

Također, sposobnost balansa je u odgoju iznimno važna stvar, sposobnost da se prepoznaju trenutci gdje djecu trebamo pustiti da sami odluče kada im treba pomoć, a kada žele osjetiti svoju vlastitu snagu. Što se više djeca osjećaju slobodna to će više imati povjerenja u Vašu podršku. Jedan od izazova kod roditeljstva djeteta s teškoćama jest i postavljanje granica. Djeca koja su od najranijeg razvoja u terapijskom procesu često budu zakinuta za mnoge aspekte prirodnog odrastanja, slobode odluke te uvijek nešto ''moraju''. Promatraju drugu djecu u slobodnoj igri, dok oni ''moraju'' nešto vježbati što najčešće ne znaju sebi jasno objasniti. U tom procesu javlja se njihova negativna slika o samima sebi, osjećaj da nikad nisu dovoljno dobri, jača njihov unutarnji prirodni otpor prema ograničenjima i potreba za slobodnom voljom, te se razvijaju nepoželjni obrasci ponašanja, koje dijete u takvom procesu ne čini namjerno. Posljedično, razvoj postaje sve više disharmoničan. U prilog tome ide i činjenica o djetetovoj često nedovoljnoj sposobnosti i mogućnosti da komunicira što želi, kako se osjeća, zašto je frustrirano... Roditelji često na to reagiraju ne razmišljajući o samom procesu koji je do tih obrazaca doveo, kažnjavajući dijete, uvjetujući ga, kritizirajući ga... Ne razmišljaju da je dijete nesvjesno razvilo te obrasce s ciljem da se samo izbori od nametnutih ograničenja. Tada, u nedovoljnom balansu slobodne igre i pozitivnog potkrepljenja, roditelj pod stresom, u strahu da ''dijete stalno kasni '' u svojim razvojnim sposobnostima, dodatno zahtjeva i očekuje od djeteta, dok dijete sve jače pruža otpor i stvara se začarani krug.

„Nikad ne podcjenjujte što vaše dijete razumije“

Iznimno je važno da kao roditelj pokušate razumjeti svako od ponašanja djeteta i zašto je do njega došlo, budući da se niti jedno ponašanje ne događa bez uzroka, kao što niti jedno ponašanje nije nemoguće promijeniti. No, prije svega važno je vratiti fokus na sebe i vlastito razmišljanje, stavove i ponašanje, te se zapitati što je to što sam ja svojim primjerom i reakcijom kao roditelj učinio/la, jer djeca su najbolje ogledalo nas samih. Jesper Juul je rekao jako važnu rečenicu: ''Nikad ne podcjenjujte što vaše dijete razumije''. Kao roditelj, dužnost je i obveza educirati se i biti svjestan odgoja kroz primjer, biti svjestan da djeca i promatraju i slušaju, bez obzira na teškoću i tako uče o sebi i okolini. Često se žalimo da živimo u eri ekrana i mobitela, i da se od toga ''ne može'' pobjeći, kao i da današnji roditelji ''nemaju vremena''. Ponovo je važno vratiti se na vlastitu odgovornost jer nema tog društva koje može doprijeti do djeteta ako ste roditelj koji mu se dovoljno posveti jer ''puno glasova će dijete čuti ali Vaš treba biti najglasniji''.

Pohvalite trud a ne rezultat

Uz davanje vlastitog pozitivnog primjera od neizmjerne je važnosti od prvog dana ukazivati na pozitivna uvjerenja koje imate o vlastitom djetetu njemu samome, o tome koliko je pametno, uspješno, kompetentno u onome što radi, na koji god način ono to radilo, ne uspoređujući ga s okolinom. Mit o tome da kritika ''jača'' davno je dokazan kao nepoželjna metoda. U svakom djetetu prirodna je potreba za rastom i uspjehom. Svaki terapijski proces može biti nova prilika da se dijete osjeća uspješno u svakom novom dostignutom cilju, bez da on mora biti izmjeren. Gledanje na svaki uložen trud Vas roditelja i djeteta kao na već ostvaren uspjeh vraća vas u življenje u sadašnjem trenutku. Niti jedna simfonija nije odsvirana bez da su sve note zasebno učene. Briga i trošenje mentalne energije na negativna uvjerenja, strah od budućnosti koja se još nije dogodila, uspoređivanje s ostalima i razmišljanje o mišljenjima okoline koja nema ništa s Vama udaljavaju Vas od vlastitih ciljeva, u kojima ćete na kraju ionako sami uživati. Prije svega, zahvalnost za svaku priliku i zajednički trenutak, kao i fokus na sve one sposobnosti i predivne osobine koje Vaše dijete ima podsjećaju Vas da negativnim uvjerenjima nećete postići ono što zaslužujete, te će posljedično i Vaše dijete za isto biti uskraćeno. Uz povjerenje u vlastitu mudrost i sposobnost, nailazit ćete uvijek na stručnjake unutar i izvan sustava koji će prepoznati Vašu posvećenost i pozitivna uvjerenja, te Vam na tom putovanju biti podrška kvalitetnim programom i savjetima.

I najvažnije…Imajte povjerenja u svoje dijete!

Povjerenje u djetetove urođene sposobnosti da njegovo tijelo samo pronalazi način i čini najbolje da nadvlada sve izazove čini vaš zajednički put uspješnim i ostvarenim u svom punom potencijalu.

pročitaj
Korneo blog - ZA RODITELJE… ISKRENO IZ PERA JEDNOG EDUKACIJSKOG REHABILITATORA
28 lis 2019

ZA RODITELJE… ISKRENO IZ PERA JEDNOG EDUKACIJSKOG REHABILITATORA

Rad edukacijskog rehabilitatora (=defektologa) ili terapeuta bilo kakve vrste koji radi individualnu terapiju s djetetom, prije svega podrazumijeva rad s roditeljima djeteta. Još su nas na faksu učili (bar ovu mlađu generaciju) o socijalnom modelu – mijenjanju okoline, ne pojedinca - podršci usmjerenoj obitelji, važnosti rane intervencije i važnosti edukacije roditelja. Ali nekako s ulaskom u praksu, taj se jedan aspekt usmjerenosti obitelji izgubi u sustavu. Što zbog premalog kapaciteta ustanova, što zbog velike liste čekanja, što zbog želje pojedinca da obuhvati što veći broj djece. U želji da ih što više dobije bar nekakvu podršku - jer bolje nekakva nego nikakva - kvantiteta često ide na štetu kvaliteti. U takvoj jednoj hrvatskoj realnosti često se izgubi i terapeut, pogotovo onaj s utopijskom žicom za mijenjanje svijeta. Jer znaš kako i što bi trebalo mijenjati, ali sustav je trom i star. A ljudi, oni se boje promjena i kada su dobre. I često se onda pojedinac utopi u masi ili nekad, ako zna iskoristiti svoje potencijale, pokuša u okviru mogućnosti koje ima, krajnjem korisniku osigurati što veći stupanj kvalitetne podrške. U tom duhu pišem ovaj blog.

Brojim skoro treću godinu u Korneu. Ne mogu reći da imam zavidan staž, nemam ni godina, dapače znam reći „da još puno žganaca moram pojesti“. Ali kroz ruke mi je već sada prošao veliki broj roditelja i djece. I jednu stvar sam primijetila; ponavljanje stvarno je majka učenja. Znam uloviti sebe kako jedno te istu rečenicu ponavljam istom roditelju već deseti put. Iako ih sve tražim da mi kažu kada se ponavljam, do sada nitko nikada nije. Ne zato što sam autoritet – ne leži mi taj opis. Već zato što taj isti roditelj tu moju istu rečenicu svaki puta shvati drugačije. Njegovo shvaćanje ovisi o procesu koji se odvija u njemu u tom trenutku, ovisi o fazi prihvaćanja u kojoj se nalazi, ovisi i o fiziološkim faktorima poput naspavanosti toga dana, ovisi i o trenutnom odnosu s partnerom. Često tu istu rečenicu čuju od nekog drugog stručnjaka, ali ju čuju na drugačiji način pa se vrate s novom perspektivom i tek onda krenu u realizaciju. Upravo zato imam potrebu napisati nekoliko malih „uputa“ za roditelje, bilo da su u tretmanu terapija već godinama, bilo da su tek krenuli ili da su samo u brizi za svoje dijete.

Molim Vas da ih zalijepite na neko vidljivo mjesto i pročitate s vremena na vrijeme. Jer ovisno o životnoj fazi u kojoj se nalazite svaki put ćete ih gledati drugačije, kao knjigu kojoj se vraćate nakon 10 godina.

1. Slušajte svoj instinkt

Začudili biste se koliko puta čujem rečenicu „Imao/la sam osjećaj da nešto nije u redu, ali me obitelj uvjeravala da će kad tad progovoriti“. Instinkt. Majka ima instinkt, ima ga i otac, ali je kod majke biološki izraženiji. Jedna važna sposobnost koju smo zatomili modernim načinom života, ali svatko od nas ju ima. Kad Vam instinkt kaže da nešto nije u redu, otiđite po mišljenje, makar i po drugo. Niti jedan stručnjak vam neće reći da s vašim djetetom nešto nije u redu, ako zaista je. Isto vrijedi i za promjenu terapeuta/oblika terapije.

2. Rana intervencija spašava kvalitetu života

O plasticitetu mozga i važnosti rane intervencije neću u detalje jer bih mogla predugo. Ako ta dva termina prvi puta čujete, svakako se s njima upoznajte ovdje. Što ranije krenemo, to veću šansu imamo za brže, kvalitetnije i djelotvornije rezultate.

3. NITKO vam ne može reći što će biti s vašim djetetom

Niti sutra niti za deset godina. Ne zato što znam, a zločesta sam pa vam ne želim reći. Nego vas vrlo jednostavno ne želim ograničiti. Da pojednostavnim, ako mi dođete s „teškim“ nalazom i ja vam kažem da vaše dijete nikad neće govoriti, vi od njega nećete očekivati da govori, smanjit ćete očekivanja i nesvjesno smanjiti poticaje kojima ga izlažete. Ako vam kažem da će sigurno govoriti, ulovit ćete se za moje riječi grčevito i potencijalno postaviti previsoka očekivanja koja bi mogla vaše dijete dovesti do frustracije i konstantnog osjećaja neuspjeha. Zato Vam kažem da ne znam, jer (osim što stvarno ne znam) je svako dijete individualno i svako dijete drugačije reagira na tretman, njegov uspjeh ovisi o tome koliko ćete ga kod kuće podržavati, koliko ćete pratiti smjernice i hoćete li znati prepoznati koji je tempo vašeg djeteta. Sami tretman nije dovoljan.

4. Pokušajte pratiti djetetov tempo

Uputa koju sam dala skoro svakom roditelju do sada glasi „usporite se“. Živimo u svijetu u kojem su promjene konstanta, pa ni stvari u dućanu nemaju svoje stalno mjesto, tempo života je sulud, a mi se rukama i nogama borimo da ga ulovimo, jer je to ono što se od nas očekuje. E pa u takvoj brzini izmjene sadržaja treba stati, duboko udahnuti i slušati, prvo sebe pa dijete. Kada djetetu postavite pitanje a ono ne odgovori odmah, dajte mu vremena. Djeci s odstupanjem u govorno jezičnom razvoju treba vremena da procesuiraju informaciju i organiziraju njenu reprodukciju. Zato nabrojite u sebi barem sporo do 10 ili brzo do 20 prije nego što ćete mu pitanje postaviti opet. Ako vam je lakše, zamislite da je mozak djeteta kao mali kompjuter, svaki put kada mu ponovite pitanje bez da ste mu dali vremena da odgovori on kao da se restarta - počne razmišljati od početka. Ne bombardirajte ga.

5. Uživajte sa svojim djetetom

Da, terapija je izrazito važna, bitno je biti redovit i dosljedan, ali ne zaboravite da je vaše dijete prije svega – dijete. I da treba imati „slobodno vrijeme“, period u kojem ne radi i ne uči već s vama – uživa. Aktivnosti u kojima se skupa smijete su aktivnosti u kojima je vaše dijete usmjereno na vas, taj trenutak ne bi bio moguć bez dvosmjerne komunikacije. A to nam je u većini slučajeva glavni cilj – povećati broj djetetovih inicijativa i kvalitetnu dvosmjernu komunikaciju.

6. I djeca imaju „teške“ dane.

Manjak sna, ručak koji nije pojelo, promjena probave, promjena vremena... sve su to okolinski faktori koji utječu na vaše dijete. Stoga obratite pozornost na djetetov tempo tijekom svakog dana. Ovisno o djetetu postavljajte zahtjeve koji se drže vašeg glavnog cilja. Dijete najbolje uči kroz igru i kroz svakodnevne situacije, zato je važno zahtjeve ukomponirati u dnevnu rutinu. Međutim ako je dijete razdražljivo a vi od njega tražite da vas pogleda i kaže „daj jabuku“ , ono vas pri tome ne pogleda ali kaže „jabuka“. I koliko god pokušavali, svaki puta dijete kaže „jabuka“ , cijela situacija sada već frustrira i vas i njega i vodi u neuspjeh. Dijete koje je stalno neuspješno često je frustrirano. A neuspješno je jer mi od njega previše zahtijevamo u tom trenutku. To nije sasvim poticajna okolina. Radije onda smanjite ciljeve, zadovoljite se samo pogledom, pa kasnije pokušajte ponovno. Ne mislim da treba odustati, dosljednost je izrazito važna i treba paziti da ne pojačamo nepoželjna ponašanja, ali u redu je prilagoditi se.

7. Ekranitis nije izmišljotina

Živimo u svijetu pametnih telefona, automobila i kuća. U svijetu u kojemu je normalno da ljudi hodaju po parku i gledaju u mobitele a ne jedni u druge. Nije čudno da se u takvom svijetu govori o virtualnom autizmu čiji je uzrok pretjerana izloženost ekranima. Da, svi ekrani, veliki i mali, utječu na djetetov razvoj, i to ne samo na razvoj vizualne i auditivne percepcije, pažnje i koncentracije već i na dvosmjernu komunikaciju. Ekran od vašeg djeteta nikada neće tražiti povratnu informaciju niti inicijativu. I zato ga, molim vas, izbacite.

8. U redu je da ste umorni.

Nosite se s ogromnom brigom, strahom, pokušajem prihvaćanja, samim prihvaćanjem, često i žalovanjem. Vjerujem da se nekad osjećate samima, jer naš sustav ne pruža dovoljno podrške. Nekad svojih procesa niste svjesni, nekad jeste. Ovisno o tome koliko ste ih svjesni često ovisi i kako ćete razumjeti onu moju jedno te istu rečenicu. U cijeloj toj, usponima i padovima isprepletenoj, svakodnevici u redu je da se zatvorite u sobu i na 20 minuta pokušate doći k sebi. Posebice ako to znači da ćete se nakon toga osjećati mrvicu lakšima.

9. Brinite o sebi.

Brinite o svom fizičkom i psihičkom zdravlju. TO NIJE SEBIČNOST! Što ste vi bolje to će vaše dijete biti bolje. Ako možete organizirajte se da svatko od vas ima kvalitetno vrijeme za sebe, bilo to buljenje u „Ljubav je na selu“, čitanje knjige, masaža ili trčanje. Mislite i na svoje misli. Žao mi je što u našoj kulturi postoji stigma od odlaska na psihoterapiju. Da sam na poziciji moći mentalnu higijenu bi uvela kao obavezni predmet u škole a rad na sebi postavila kao nešto društveno očekivano. Bilo bi nam svima lakše.

10. Otiđite po drugo mišljenje

Svaki stručnjak gleda vaše dijete u okviru svojih znanja. Njegova znanja ovise o primarnoj struci i specijalizacijama i edukacijama koje je naknadno upisivao. Ovise i o kapacitetu pojedinca da iskoristi puni potencijal edukacije koju je završio. Puno ljudi će na jedan problem gledati na puno različitih načina. Nekad će vam samo trebati da čujete (onu) istu rečenicu iz drugih usta, a nekad ćete dobiti neko potpuno novo saznanje koje će vam pokazati novi smjer koji možda ispadne baš taj koji odgovara vašem djetetu. Nemojte me krivo shvatiti, ne mislim da svaki tjedan treba ići drugom stručnjaku, rutina je isto dobra. Ali imajte na umu da nitko nije sveznajući, koliko god ga smatrate članom obitelji.

11. Vi ste naš najvažniji alat

Kad ste vi dobro, kad ulovite tempo djeteta i kad nađete terapijski pristup ili tretman za koji vidite da odgovara vašem djetetu, onda je samo nebo granica i baš zato nitko ništa ne može predvidjeti. Vjerujte u svoje dijete!

pročitaj