fix bar
fix bar
fix bar
fix bar
fix bar
fix bar

Korneo BLOG

2 stu 2016

Djeca s posebnim potrebama u redovnom vrtiću

  • Željko Lešković, mag.rehab.educ., Kabinet Korneo

Iako su djeca s posebnim potrebama oduvijek dio društva, pohađaju vrtiće i škole, igraju se u parkovima i dr., ne pridaje im se dovoljno pažnje i značaja. 

Tek posljednjih nekoliko godina se širi svijest o važnosti njihove inkluzije (lat. inclusio – uključivanje, sadržavanje, obuhvaćanje, znači biti uključen, obuhvaćen, pripadati, biti s drugima). Ona pretpostavlja višu razinu uvažavanja djece s teškoćama u razvoju, kao ravnopravnih sudionika u sustavu, bez njihovog izdvajanja u posebne uvjete, a uz osiguravanje posebne pomoći bilo kojem djetetu kada god je ona potrebna) u društvo.

Briga o kvaliteti života djece s teškoćama u vrtiću

Zapošljavanjem stručnih suradnika u vrtiće, edukacijom i usavršavanjem odgajatelja te suradnjom s brojnim specijaliziranim ustanovama poboljšala se briga o kvaliteti života djece s teškoćama u vrtiću.

Pri upisu u predškolsku ustanovu svako dijete, pa tako i dijete s posebnim potrebama, zajedno s roditeljima prolazi inicijalni intervju s jednim ili više stručnih suradnika vrtića (pedagog, logoped, rehabilitator, psiholog i zdravstveni voditelj) i prilaže prikupljenu zdravstvenu i drugu dokumentaciju kojom se utvrđuje inicijalno stanje djeteta.

Nakon upisa, djeca s posebnim potrebama (ovisno o posebnim potrebama), intenzivno se prate u trajanju od 3 mjeseca od strane odgajatelja i stručnih suradnika. Na temelju opservacije izrađuje se individualni plan za svako dijete za tekuću pedagošku godinu kojim se nastoji postaviti ciljeve na osnovi djetetovih potreba i mogućnosti.

Djeca koja su upisana u vrtić kao djeca tipičnog razvoja, tijekom sazrijevanja mogu pokazati određene poteškoće ili posebne potrebe. U tom slučaju odgajatelji u suradnji sa stručnim suradnicima vrtića poduzimaju daljnje korake.

Kod pojedine djece bit će dovoljan razgovor s roditeljima, informiranje i savjetovanje te individualizirani pristup u skupini, dok će kod druge djece biti potrebno upućivanje u pojedine institucije na daljnju obradu.

Većina djece s teškoćama koja su uključena u redovite skupine ima osobnog asistenta čiji je primaran cilj uključivanje djeteta u kolektiv i omogućavanje ravnopravnog sudjelovanja u svim aktivnostima. Također, svim odgajateljima i osobnim asistentima osigurana je stručna podrška od strane stručnih suradnika vrtića.

Djeca s teškoćama veliki dio vremena provode u zdravstvenim i drugim institucijama, polaze terapije i druge rehabilitacijske aktivnosti gdje su uglavnom u interakciji s odraslom osobom i nemaju često priliku za igranje s vršnjacima.

Uključivanje djece s teškoćama u redovite skupine, zajedno s djecom urednog razvoja, tzv. inkluzija, izuzetno je važna za dijete s teškoćama. Na taj način dijete ima priliku učiti od vršnjaka i usvajati vještine na svim područjima razvoja. Kroz interakciju, doživljaj uspjeha, ali i neuspjeha ostvaruje vlastite potencijale. Jedino u takvom okruženju dijete ima priliku upustiti se u složenije društvene odnose i različite aktivnosti (sukladno svojim razvojnim mogućnostima i interesima) koje mu pružaju idealan prostor za učvršćivanje samopouzdanja i razvoj pozitivne slike o sebi.

Naravno ne staje sve na tome. Probajte samo zamisliti koliko jedno pozitivno iskustvo utječe na roditelje djeteta s posebnim potrebama. Ono s čime se oni susreću svakog dana je mnogima nezamislivo, ali to je posve druga tema, za novi članak. Kao što je u tekstu navedeno, svako dijete tijekom svog odrastanja može imati posebne potrebe. Ono što svatko od nas može napraviti je poprilično jednostavno, učiti dijete onim vrijednostima koje bi htjeli da drugi pokazuju prema našem djetetu kada bi imalo posebne potrebe ili teškoće.

Komentari