fix bar
fix bar
fix bar
fix bar
fix bar
fix bar

Korneo BLOG

Korneo BLOG - RODITELJ U ODGOJNOM I TERAPIJSKOM PROCESU
23 sij 2020

RODITELJ U ODGOJNOM I TERAPIJSKOM PROCESU

  • Lea Horvat, mag.logoped

U procesu dobivanja dijagnoze i suočavanju s rehabilitacijskim procesom kao roditelj često prolazite kroz mnoga pitanja i osjećaj nemoći, suočavate se s nerazumijevanjem okoline i sustava. Fokus s prirodnog roditeljstva prebacuje se na bavljenje s neočekivanim i nepoznatim izazovima. Često se javlja osjećaj krivnje, osjećaj da niste dovoljno dobar roditelj, da ne znate dovoljno, da niste ''dovoljno'' stručni, da ne uspijevate pronaći adekvatnu pomoć za svoje dijete, i slično. Jedan od faktora koji utječe na taj stresan proces je okolina, budući da živimo u svijetu koji nas želi ukalupiti, želi prilagoditi masu svojim nametnutim uvjerenjima i ne priznaje različitosti u dovoljnoj mjeri. Današnje društvo djecu koja nisu unutar normi naziva ''drugačijima'' ali s negativnom konotacijom. Profesori u školama djecu zovu drugačijima a ne nude mogućnosti niti uvjete da se pozitivno razvija dječja individualnost. Što zapravo znači biti ''drugačiji''? Zašto mnogi roditelji teško prihvaćaju činjenicu da imaju dijete koje je drugačije? Pozadina nije unutar djetetove teškoće i različitosti, nego unutar roditeljskih vlastitih strahova i negativnih uvjerenja o budućnosti, uvjetovanih uvjerenjima koje su dobili u vlastitom odrastanju, prije svega o samima sebi i vlastitim očekivanjima. Pitanje na koje se treba vratiti jest ''Kakav roditelj trebam i želim biti svome djetetu bez obzira na okolnosti?'' i ''Što će mi pomoći da to postignem?''. Važno saznanje jest da Vi već jeste taj roditelj koji želite i trebate biti, Vaš zadatak je vratiti fokus na sebe i maknuti ga s ''problema''.

Preuzmite odgovornost

Prvi korak je preuzimanje vlastite odgovornosti za sebe kao pojedinca i sebe kao roditelja. Jedino preuzimanje Vaše odgovornosti za sebe i svoj život može pomoći Vašem djetetu. Definicija roditeljstva je mentorstvo, pripremiti djecu da Vas ne trebaju da bi se osjećali dovoljno vrijedni i uspješni, dati im krila i naučiti ih da žive onoliko koliko se žele ostvariti sa svim svojim mogućnostima, kao autentične osobe. Osviješten roditelj svjestan je vlastitih ''programa'' i procesa koji su ga formirali u ono što je on danas, i može jasno razlučiti koji od tih naučenih ''programa'' su mu služili za vlastiti boljitak, s ciljem da nepoželjne programe ne prenosi dalje na vlastitu djecu. Da bi roditelj mogao biti osviješten potrebna je edukacija i informiranje, koji su danas dovoljno dostupni svakome tko to želi i odredi kao vlastiti prioritet. Ne možemo odgajati djecu na način na koji smo mi odgajani jer su nas naši roditelji odgajali za svijet koji više kao takav ne postoji, a naročito ne ako naučimo da je svako dijete individua za sebe, sa svim svojim osobinama i karakteristikama. Roditeljstvo i odgoj su ''teški'' kada nedostaje edukacije, kada se odgovornost prebacuje na druge, i kada se zbog vlastitih strahova fokus prebacuje na negativne aspekte situacije. Dokle god je fokus na neadekvatnom sustavu, lošoj okolini, vlastitom stresu i brigama o budućnosti, Vi kao roditelj niste u sadašnjem trenutku niti se možete posvetiti djetetovoj potrebi koju ono upravo sad u ovom trenutku jedino i može imati. Često se roditelj poistovjeti s djetetom, odnosno s ulogom roditelja djeteta s teškoćom, i zaboravi na to tko su oni bez te uloge. Tako oslabljuju svi prirodni resursi i mudrost koja je put do uspješnog roditeljstva, jer roditelj ne može odvojiti vlastite potrebe za tom ulogom od stvarnih potreba djeteta, koje su još i promjenjive. Odgovoran roditelj preuzet će vlastitu odgovornost i pobrinuti se primarno za rad na sebi, na svojim kompetencijama i vlastitom zadovoljstvu u životu, kako bi svojim primjerom mogao poticati svoje dijete. Izvrstan životni primjer je stavljanje maske za kisik u avionu: u slučaju nužde prvo morate staviti masku sebi, a onda pomoći djetetu.

Probleme pretvorite u izazove

Druga jednako važna stvar jest promjena pogleda na teškoću, promjena nazivanja nečega ''problemom'' što samo po sebi daje negativnu konotaciju, umjesto toga birajmo riječ ''izazov'' i shvatimo to kao jedinstvenu priliku za rast. Takva promjena fokusa na situaciju dovodi i do promjene pogleda na dijete kao na njegovu vlastitu najbolju verziju u ovom trenutku. Tada svjesno promatramo gdje je ono trenutno s vlastitim sposobnostima, a ne u usporedbi s drugima. Najteži put do pozitivnog ishoda je put uspoređivanja i stalnog dostizanja drugih, budući da je svako dijete individua za sebe. Svako dijete ima svoj proces, i dokle god se slijede razvojne linije s ciljem savladavanja svake od njih u individualnom vremenu, dijete ima priliku dostići svoj vlastiti maksimum unutar vremena prilagođenog njemu.

Izbalansirajte odgojne postupke i svoja očekivanja

Također, sposobnost balansa je u odgoju iznimno važna stvar, sposobnost da se prepoznaju trenutci gdje djecu trebamo pustiti da sami odluče kada im treba pomoć, a kada žele osjetiti svoju vlastitu snagu. Što se više djeca osjećaju slobodna to će više imati povjerenja u Vašu podršku. Jedan od izazova kod roditeljstva djeteta s teškoćama jest i postavljanje granica. Djeca koja su od najranijeg razvoja u terapijskom procesu često budu zakinuta za mnoge aspekte prirodnog odrastanja, slobode odluke te uvijek nešto ''moraju''. Promatraju drugu djecu u slobodnoj igri, dok oni ''moraju'' nešto vježbati što najčešće ne znaju sebi jasno objasniti. U tom procesu javlja se njihova negativna slika o samima sebi, osjećaj da nikad nisu dovoljno dobri, jača njihov unutarnji prirodni otpor prema ograničenjima i potreba za slobodnom voljom, te se razvijaju nepoželjni obrasci ponašanja, koje dijete u takvom procesu ne čini namjerno. Posljedično, razvoj postaje sve više disharmoničan. U prilog tome ide i činjenica o djetetovoj često nedovoljnoj sposobnosti i mogućnosti da komunicira što želi, kako se osjeća, zašto je frustrirano... Roditelji često na to reagiraju ne razmišljajući o samom procesu koji je do tih obrazaca doveo, kažnjavajući dijete, uvjetujući ga, kritizirajući ga... Ne razmišljaju da je dijete nesvjesno razvilo te obrasce s ciljem da se samo izbori od nametnutih ograničenja. Tada, u nedovoljnom balansu slobodne igre i pozitivnog potkrepljenja, roditelj pod stresom, u strahu da ''dijete stalno kasni '' u svojim razvojnim sposobnostima, dodatno zahtjeva i očekuje od djeteta, dok dijete sve jače pruža otpor i stvara se začarani krug.

„Nikad ne podcjenjujte što vaše dijete razumije“

Iznimno je važno da kao roditelj pokušate razumjeti svako od ponašanja djeteta i zašto je do njega došlo, budući da se niti jedno ponašanje ne događa bez uzroka, kao što niti jedno ponašanje nije nemoguće promijeniti. No, prije svega važno je vratiti fokus na sebe i vlastito razmišljanje, stavove i ponašanje, te se zapitati što je to što sam ja svojim primjerom i reakcijom kao roditelj učinio/la, jer djeca su najbolje ogledalo nas samih. Jesper Juul je rekao jako važnu rečenicu: ''Nikad ne podcjenjujte što vaše dijete razumije''. Kao roditelj, dužnost je i obveza educirati se i biti svjestan odgoja kroz primjer, biti svjestan da djeca i promatraju i slušaju, bez obzira na teškoću i tako uče o sebi i okolini. Često se žalimo da živimo u eri ekrana i mobitela, i da se od toga ''ne može'' pobjeći, kao i da današnji roditelji ''nemaju vremena''. Ponovo je važno vratiti se na vlastitu odgovornost jer nema tog društva koje može doprijeti do djeteta ako ste roditelj koji mu se dovoljno posveti jer ''puno glasova će dijete čuti ali Vaš treba biti najglasniji''.

Pohvalite trud a ne rezultat

Uz davanje vlastitog pozitivnog primjera od neizmjerne je važnosti od prvog dana ukazivati na pozitivna uvjerenja koje imate o vlastitom djetetu njemu samome, o tome koliko je pametno, uspješno, kompetentno u onome što radi, na koji god način ono to radilo, ne uspoređujući ga s okolinom. Mit o tome da kritika ''jača'' davno je dokazan kao nepoželjna metoda. U svakom djetetu prirodna je potreba za rastom i uspjehom. Svaki terapijski proces može biti nova prilika da se dijete osjeća uspješno u svakom novom dostignutom cilju, bez da on mora biti izmjeren. Gledanje na svaki uložen trud Vas roditelja i djeteta kao na već ostvaren uspjeh vraća vas u življenje u sadašnjem trenutku. Niti jedna simfonija nije odsvirana bez da su sve note zasebno učene. Briga i trošenje mentalne energije na negativna uvjerenja, strah od budućnosti koja se još nije dogodila, uspoređivanje s ostalima i razmišljanje o mišljenjima okoline koja nema ništa s Vama udaljavaju Vas od vlastitih ciljeva, u kojima ćete na kraju ionako sami uživati. Prije svega, zahvalnost za svaku priliku i zajednički trenutak, kao i fokus na sve one sposobnosti i predivne osobine koje Vaše dijete ima podsjećaju Vas da negativnim uvjerenjima nećete postići ono što zaslužujete, te će posljedično i Vaše dijete za isto biti uskraćeno. Uz povjerenje u vlastitu mudrost i sposobnost, nailazit ćete uvijek na stručnjake unutar i izvan sustava koji će prepoznati Vašu posvećenost i pozitivna uvjerenja, te Vam na tom putovanju biti podrška kvalitetnim programom i savjetima.

I najvažnije…Imajte povjerenja u svoje dijete!

Povjerenje u djetetove urođene sposobnosti da njegovo tijelo samo pronalazi način i čini najbolje da nadvlada sve izazove čini vaš zajednički put uspješnim i ostvarenim u svom punom potencijalu.

Komentari